|
|
| POVIJEST |
Veslački klub "Jadran" - Jadran od početka I. svjetskog rata do egzodusa |
Vandalsko uništavanje čamaca u daščari
Uz vrlo živu aktivnost upravnog odbora i ostalog članstva počeli su od ljeta 1914. redati i nemili događaji. Nepoznate su osobe u noći od subote na nedjelju (13. VI. - 14. VI.) na veslačkom školskom čamcu koji se nalazio na splavi ispred društvene daščare nanijele znatnu štetu. Na čamcu su načinjene velike rupe na desetak mjesta, tako da se nije mogao neko vrijeme upotrebljavati, pa je izbubio na vrijednosti, ali je srećom zalaganjem uprave popravljen. Nažalost vandalski napadaji na imovinu Jadrana su se nastavili i dalje.
U "Jadranu" teški dani
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata Jadran je ostao bez mnogih svojih članova. Nastavio je ipak sa radom, ali ga je vlast stalno ometala u radu. Tako su npr. jedan izlet članova Jadrana u Betinu i govori koji su tom prilikom održani pobudili sumlju policijskih vlasti da bi se Jadran mogao baviti nepoželjnim aktivnostima i podupirati odlazak nekih svojih članova izvan Zadra radi pristupa u neprijateljske redove. Odani prijatelji upozorili su upravu kluba da će klub, ako ne prekine svoju aktivnost biti raspušten, a njegova imovina zapljenjena. Saznavši za to uprava je odlučila odmah obustaviti rad i čekati bolje dane.
Nakon Prvog svjetskog rata ulaskom talijanske torpiljarke u Zadar 4. studenog 1918. počela je talijanska okupacija te se počelo sa talijančenjem hrvatskih imena i prezimena te isključivanjem hrvatskog jezika iz javnog života.
Upravni odbor Jadrana, u želji da obnovi rad kluba, javlja Uredu za građanske poslove Vlade Dalmacije i dalmatinsko korčulanskih otoka da je 22. travnja 1920. održana glavna skupština i da je zaključila da naziv društva ubuduće glasi Jugoslavensko veslačko društvo Jadran. Na skupštini je razmotrena nova situacija u gradu i izabran je upravni odbor u sastavu: Frano Budmani, predsjednik, dr. Lujo Miletić, potpredsjednik, Ljubo Gazzari, tajnik, Dalibor Čorak, Milan Milanović, Loris Brčić i Frane Hagendorfer.
Sredinom lipnja godine 1920. uprava Jadrana upozorena je kako se zadarski talijanaši spremaju provaliti i zapaliti Jadranovu daščaru. U toj prilici uprava je zaključila da se čamci Vesna, Silvija i Lada sklone privremeno u magazin člana uprave Dalibora Čorka, a ostali čamci s ostalim priborom i veslima ostave u daščari.
Nemili događaji u gradu započeli su navečer 16. srpnja. U 11 sati rulja se uputila prema Jadranovoj daščari. Polili su je benzinom i zapalili uz poklik "Eviva l'Italia!". Nazočni su bili i časnici talijanske vojske, a jedan ratni brod reflektorom je pokazivao put rulji koja je nadirala od pravca Jazina. U tom požaru izgorjela su tri jole četvorke Jadran, Neva i Drina, 28 vesala i sav pribor s odgovarajućim namještajem. Šteta je procijenjena na 700 000 kruna. O tom događaju kazao nam je jednom zgodom tadašnji vođa veslača Frano Dominis i ovo:
"Požar je uništio dio društvene imovine, ali nije mogao uništiti nadu i vjeru članova u društvenu obnovu, koja je ostvarena u krilu splitskog Gusara, kome su ustupljene, u ispravnom stanju, lađe Vesna, Slavija i Lada te lancun Sokol. Uprava Jadrana protestirala je kod talijanskih okupacijskih vlasti. Odgovor na protest bio je da se načini popis štete. Bilo je iluzorno očekivati da će Jadran nakon potpisivanja Rapallskog ugovora 12. studenog 1920. između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije moći nastaviti sa radom. "
Mnogi građani odlaze iz Zadra
Veći dio članova Upravnog odbora Jadrana još je uvijek u Zadru, ali djeluju vrlo bojažljivo. Ipak su uspjeli jedne rujanske noći čamce iz Čorkova magazina prenijeti tajno u Filipjakov i smjestiti ih u magazinu kneza Huberta Borellija.
Rad je zadarskog dijela članova upravnog odbora Jadrana još više otežan: daščara je spaljena, čamci se nalaze u Filipjakovu, jedan dio članova upravnog odbora je u Splitu, a talijanaši stalno prijete svakom oživljavanju Jadrana. Postavljalo se pitanje: Što da se radi?
Jedini mogući izlazak iz takve situacije bio je da se Jadran preseli u Split, jer se tamo nalazilo više članova i veslača Jadrana, koji su se uključili u rad Gusara. U Split su se preselili ovi članovi Jadrana: Frano Dominis, Dinko Buzolić, Ante Danilo, Petar Niseteo, Čedo Koludrović, Milan Maganović i dr.
Ugroženo veslanje
Ti članovi Jadrana misle da zbog nastale situacije nema više izgleda za normalan rad Jadrana u Zadru pa predlažu da nastavi rad u Splitu i tamo prenese preostale čamce. Članovi Jadrana u Splitu u pismu koji su poslali upravi Jadrana u Zadru, zahtjevaju da se preostale spašene lađe prodaju Gusaru, a da se novac dobiven prodajom što unosnije uloži, da tako promjenom prilika u Zadrau Jadran opet bude mogao nastaviti prekinuto djelovanje nabavom novih lađa i i izgradnjom nove, ljepše i dostojnije daščare. Zadarska uprava Jadrana, međutim odbija taj zahtjev i to sa 65 glasova protiv i jednim glasom za prodaju.
20. veljače 1921. Gusar predlaže fuziju sa Jadranom i upućuje u vezi sa tim dopis u kojem navodi:
" Bratskom Hrvatskom veslačkom društvu Jadran - Zadar - Sa strane mnogih članova Vašeg cijenjenog Društva, a i sa strane javne štampe zagovarana fuzija našeg kluba sa Vašim cijenjenim društvom - obzirom na činjenicu da je većina Vaših članova u slobodnoj Dalmaciji i obzirom na činjenicu, da bi se tom fuzijom udarilo temelje jednom jakom društvu na slobodnom našem Jadranu.
Mi smo spremni na sve načine da do te fuzije dođe. Principi, na kojima smo organizirali naš klub identični su sa onima Vašima. Mi brojimo oko 200 članova, koji redovito plačaju članarinu od 20 do 40 kruna mjesečno. imamo 14 utemeljača, koji su uplatili po 4000K, a blagajna nam broji danas aktive 150 000 K. Spremamo se da sagradimo garažu i da naručimo potrebne brojeve.
Prije nego poduzmemo definitivno ove korake, molimo Vas, da nam žurno saopćite, da li je nade, da će do zagovarane, a od nas toliko željene fuzije doći.
Ako je mogućnost fuzije isključena, molimo Vas, da nam javite da li bi Vi bili voljni da nam ustupite Vaše brodice i pod kojim uslovima. Ovo vas molimo, jer bi nam Vaše brodice mnogo bolje došle nego da sada naručujemo nove iz Njemačke ili Italije - a Vi, ukoliko nam je poznato, vaše brodice ne ćete moći, radi nastalih okolnosti, da još dugo upotrebljujete. Molimo Vas za skori i konkretan odgovor uz bratski pozdrav."
"Jadran" seli u Split
Jadran je odmah odgovorio Gusaru ovim dopisom:
"Jugoslavensko veslačko društvo Jadran u Zadru je sklono da po odobrenju glavne godišnje skupštine prenese svoje sjedište u Split, da se ujedini sa veslačkim društvom Gusar te da osnuje jedno jedino veslačko društvo pod uvjetima:
I. Sva imovina društva Jadran u Zadru pripast će novom društvu.
II. Veslačko društvo Gusar mora da se brine za prevoz lađa u Split.
III. Društvo mora da nosi ime - Jugoslavensko veslačko društvo Jadran - Zadar u Splitu.
IV. Na glavnoj skupštini u Splitu u upravu mora da bude imenovan vođom jedan stari član preostalog Jadrana iz Zadra.
V. Iza utemeljenja društvo će morati da živo nastoji oko razvoja veslačkog športa na cijeloj našoj obali i to morat će da dade poticaj da se veslačka društva utemelje u Šibeniku, Dubrovniku i Kotoru.
VI. Lađa Vesna morat će nositi ime Zadar.
VII. Ovaj ugovor ima biti napisan u dva primjerka pak ako bude prihvaćen i potpisan od obih stranaka ove će ga međusobno izmjeniti. Exemplar određen za Zadar biti će sačuvan u arhivi Jugoslavenske čitaonice u Zadru, kojoj će ostati pravo da protestira u slučaju da ovaj ugovor ne bude sasma izvršen."
Od ovih uvjeta koji su bili sastavljeni na sjednici uprave 5. ožujka 1921. Gusar je objeručke prihvatio ono što je bilo najlakše prihvatiti: prihvatio je Jadranovog vođu veslača Franu Dominisa, preuzeo je tri jole i lancun Vesna koja je nastavila ploviti u Splitu pod imenom Zadar, prihvatio je Jadranove iskusne funkcionare i veslače Antu Danila, Dinka Buzolića, Petra Nizetea, dr. Edu Bulata, braću Krešimira i Dalibora Čorka, Milana Milanovića, Aleksandra Vukića, Lukića i dr. i napokon, preuzeo je od Jadrana obećanje da će i dalje razvijati veslački sport u Dalmaciji. Iako u uvjetima nije bilo istaknuto, Gusar je preuzeo kao svoju Jadranovu društvenu zastavu, koja se od tada već vije desetljećima na drušvenom domu Gusara.
Prikaz prvog razdoblja rada Veslačkog kluba Jadran završiti ćemo riječima prof. Andre Žeželja:
"Tako je konačno 1921. godine, pod pritiskom tuđinske osvajačke i porobljivačke politike nasilno ugušeno ovo naše odlično veslačko društvo. Njegovo je ime i po njegovom užem sportskom radu, a još više po njegovim širokim nacionalnim shvatanjima i upornoj borbi za podizanje i širenje ovog lijepog sporta kod nas, koji tako prirodno odgovara našim vjekovnim pomorskim tradicijama, zaslužilo da bude obilježeno svijetlim slovima u istoriji našeg veslanja.
Njegov život ne predstavlja život jednog običnog sportskog društva, već jednog nacionalnog borca koji je pao za slobodu svoga naroda. Ono je svoje svijetle tradicije i sve svoje žive snage pretočilo i ostavilo u amanet Gusaru u Splitu i u njemu nastavilo stvarno da živi..."
- Kratka povijest veslanja u Zadru prije osnutka VK "Jadran" (1885 - 1910.)
- Veslački klub "Jadran"
- Predsjednici i uprave Veslačkog kluba "Jadran" 1908. - 2020.
- Najveći sportski uspjesi i sudjelovanja na većim natjecanjima
- Popis veslača - osvajača medalja i sudionika na većim natjecanjima
- Popis trenera ''Jadrana'' od 1908. do 2020.
- Galerija slika kroz povijest ''Jadrana''
- Video arhiva utrka u kojima su sudjelovali veslači ''Jadrana''
- Povodom 100 obljetnice utemeljenja Veslačkog kluba Jadran Zadar