Veslački klub Jadran - Zadar(1908

Veslački klub Jadran - Zadar(1908 - 1921) -
Prilog povijesti našega veslanja

13. siječnja 2009. Piše: Drago Marić

Pod ruku mi je došao vrlo vrijedan članak istaknutoga ''Jadranovog'' člana iz prvoga klupskoga razdoblja Andre Žeželja, kojega je objavio 1951. godine u časopisu Fizička kultura u Beogradu.

Andre Žeželj je rođen u Benkovcu 1900. godine, a umro je u Oxfordu 1976. U Zadru je boravio do 1921. kad je, s obitelji preselio u Split i s bratom Dušanom bio istaknuti veslač ''Gusara'' s čijim su osmercom za Jugoslaviju na PE 1929. godine osvojili srebrno odličje. Kraće je doba bio i trener u šibenskoj ''Krki''. Andre Žeželj je bio profesor komparativne književnosti i predavao ju je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu i na Učiteljskoj školi u Beogradu. Za prve Jugoslavije bio je inspektor ministarstva prosvjete, a nakon Drugoga svjetskog rata predavač na DIF – u pa na VŠFK u Beogradu na katedri veslanje. Bio je i savezni izbornik veslačke reprezentacije Jugoslavije, od 1956. član Tehničke komisije FISA, a od 1965. i njezine sudačke organizacije.

Članak, o kojemu je riječ, je objavio pod naslovom ''Veslački klub Jadran - Zadar(1908 - 1921), Prilog povijesti našega veslanja''. Na 13 stranica vrlo kvalitetnoga teksta Žeželj iznosi povijest ''Jadrana'' kroz događaje iz dostupne mu dokumentacije(zanimljivo je, da ju je kao ''Jadranovu'' pohranu našao u ''Gusarovoj'' arhivi u Splitu) i na temelju svoga sjećanja i pričanja drugih ''Jadranovih'' članova, posebice vođe veslanja Frana Dominisa. Sve to Žeželj je obogatio s vrlo kvalitetnim primjedbama na društvene, političke i sportske prilike u Zadru, Dalmaciji i Hrvatskoj. Iz toga teksta izdvojio sam, za ovu zgodu, Žeželjova pojašnjenja o načinu rada i veslanja u ''Jadranu'' toga prvoga razdoblja, jer, koliko mi je poznato, o tome nigdje drugdje nije pisano. Žeželj piše, da je sportsko - tehnički rad u klubu bio u nadležnosti dvije osobe, vođe i nadzornika.

- Vođa je rukovodio stručnom obukom i treningom veslača, a nadzornik je vodio brigu i nadzor o plovnome parku i kućnome redu u spremištu. Obzirom na to da se sve moralo stvarati ispočetka i bez nekog velikog iskustva, obe ove dužnosti bile su veoma značajne i odgovorne. Naročito je bilo teško oko popravaka i održavanja plovnoga parka, pošto još nije bilo ni iskusnih majstora za takvu vrstu poslova ni potrebnog materijala(cedrovine, laka, ušica, prstenova za vesla, okova, čavlića i dr.) , već je sve trebalo nabavljati izvana.

Posebno je vrijedno Žeželjevo pojašnjavanje načina edukacije u ''Jadranu'' i stila veslanja u klubu i gradu, koji je bio specifičan, kao što je i danas u ''Jadranu'', dakako moderniji, ali poseban.

- Što se tiče samog načina veslanja i stila, to je bio u osnovi engleski ortodoksni zaveslaj, ali prilagođen unekoliko navikama prirodnog primorskog načina veslanja. Takav je u suštini bio i zaveslaj zadarske ''Diadore'', kojim je ona kasnije pobjeđivala cijelu Europu.... I pored izvjesne, pomalo zastarjele krutosti u držanju, s malko pretjerano ravnim leđima, sa naglašenim udarom ramena u početku( tzv. " atakom ") i pretežno opruženim rukama, - taj je zaveslaj ipak bio vrlo snažan i živ, sa čvrstim zahvatom i brzim provlakom kroz vodu, s dobrom dužinom naprijed i krepkim zamahom tijela unazad, i sa snažnim odupiranjem nogama. Iako možda ne tako uglađen i naučno( tehnički) profinjen, taj stil imao je zdrave prirodne svježine i odgovarao je našem žilavom primorskom temperamentu i tako reći prirođenom veslačkom instinktu.

Andre Žeželj također hvali i način educiranja mladih veslača pa piše:

- I u načinu obučavanja u ''Jadranu'' treba istaći dvije vrlo dobre stvari: prvo, obuka je najčešće počinjala vrlo rano, još u mlađim dječačkim godinama (između 12 - 15 god.) i drugo, početnici su bili pod stalnim nadzorom starijih, iskusnih veslača. Obuka je obvezno počinjala najprije u "lancunu", na čvrstome sjedištu i sa običnim mornarskim veslima, gdje su dječaci na jedan slobodniji način, gotovo kao u igri, primali prve pouke o vladanju veslom i korišćenju svoje snage na veslu, a ujedno se navikavali na takt, ritam, skupni rad, disciplinu i harmoniju, drugarstvo i sl. Tako da su kasnije, kad bi prešli u sportski čamac sa pomičnim sjedištem, bili već napola izgrađeni veslači, sa skladnim prirodnim pokretima i već probuđenim osjećajem za ritam i zajednički rad.

Ovaj prilog je samo jedan mali dio iz napisa Andre Žeželja, značajan za povijest edukacije i pedagoškoga pristupa u veslačkome sportu kroz djelovanje u klubu, koji je pionir među hrvatskim veslačkim klubovima na Jadranu i pokretač veslačkoga sporta u Dalmaciji.

Povezane vijesti

Drago Marić: Prilog iz povijesti veslanja - pokušaj osnivanja HVS -a 1914.

Drago Marić: Prilog iz povijesti veslanja - ispravak povijesne netočnosti

ARHIVA