Odlična atmosfera i zanimljive utrke obilježile su četvrto izdanje Jadranovog veslačkog dvoboja osmeraca u kojem su veslačice i veslači u veteranskoj i otvorenoj kategoriji odmjerili snage u Jazinama. Unatoč dosta snažnoj tramontani koja je zapuhala neposredno pred sam početak regate i zadavala dosta poteškoća veslačima, utrke su s time dobile dodatno na draži, s obzirom da se uz protivnika moralo boriti i s jakim vjetrom. No, sve utrke, njih četrnaest, u kojima je sudjelovalo osamnaest posada, uspješno su privedene kraju.

Nakon eliminacijskih utrka održana su finala po kategorijama pa je tako u kategoriji veterana C najbolja bila kombinirana posada Mladosti, Mornara, Zagreba i Nove ispred kombinacije zadarskog Jadrana i Vukovara. U borbi za treće mjesto u kategoriji C veslači Neretvanskog gusara bili su bolji od splitskog Mornara.

Kod veterana D, pobijedila je Mladost ispred riječkog Jadrana dok je treća bila kombinacija Istre i Croatie iz Zagreba. Četvrto mjesto osvojili su veslači kombinirane posade Trešnjevke, Mladosti i Jaruna.

U utrci najmlađih posada, u kategoriji veterana A i B nadmetali su se veslači slovenske Izole i zadarskog Jadrana, a bolji su još jednom bili jadranaši.

U kategoji mixeva, odnosno kombiniranih muško-ženskih posada nstupile su četri posade, a najbolja je bila posada Mladosti 1 ispred kombinacije Mladosti 2 i Vukovara. Treće mjesto osvojila je kombinirana posada Mladosti 4, Jaruna i bečke Lie, a četvrto posada Mladosti 3.

Uz veteranske utrke, održano je i natjecanje u otvorenoj kategoriji u kojoj su održane dvije utrke. U prvoj su snage odmjerile dvije posade Jadrana, a bolja je bila ona mlađa u kojoj su veslali seniori i juniori dok je u drugoj utrci osmerac sastavljen o juniorskih veslača Jadrana bio bolji od mlađih juniora Jadrana.

U sklopu regate organizirano je i druženje veslača Jadrana koji su veslali u razdoblju od 1975. do 1979. Okupilo se oko 25 veslača koji su se prisjetili svojih veslačkih dana u ugodnom druženju, a čak su i na kraju regate iskoristili priliku i sjeli u osmerac nakon gotovo 40 godina.

>>> članak zadarski.hr

Organizacijski odbor se zahvaljuje svim sponzorima i donatorima koji su omogućili da se regata održi i ove godine na visokom nivou.

>>> Rezultati; grupno, pojedinačno

NAKON 40 GODINA OKUPILA SE SJAJNA GENERACIJA VESLAČA JADRANA Sijali su strah i trepet, protivnici su pitali "jesu li tu oni luđaci iz Zadra"!

A sjećaš li se ti…

Eto, tom je rečenicom započinjala velika većina razgovora vođenih u Veslačkom domu zadarskog Jadrana u subotu predvečer. Naravno, ne zato što je u uvali Jazine održan četvrti po redu Dvoboj osmeraca s 14 posada i ne zato što je među natjecateljima bilo i jako puno veterana. Ne ni zato što su to uglavnom bili veterani od 40-ak godina, što, dopustit ćete, i nisu neke prejake godine, nego zato što je ovo bila jedinstvena prilika da se su svom Veslačkom domu okupi sjajna generacija Jadranovih veslača koji su trenirali od 1975. do 1979. godine. A to je bilo poodavno i zato je često korištena ta rečenica „a sjećaš li se ti…“

- Sjećam se, kako se ne bih sjećao, mislim da se tih veslača sjećaju širom Europe, prisjeća se legendarni trener Romano Bajlo kojemu je to bila prva generacija koju je vodio.

-Nisu oni pisali povijest zadarskog veslanja zato što su moja prva generacija, nego zato što su bili strah i trepet za sve veslače iz Hrvatske, Jugoslavije i Europe! Pa svi znaju što je regata u Bledu tada značila, a oni su došli i 1979. pobijedili u svih osam disciplina te međunarodne regate! U svih osam! Poslije su svi gledali jesu li na regatu došli „oni luđaci iz Zadra“. Te iste godine su u osmercu bili šesti na svijetu, a svih osam veslača je bilo iz „Jadrana“, šesti na svijetu je bio i četverac. Čudo od generacije i gotovo, sjetno priča prije četiri godine umirovljeni trener Bajlo.

Čak je u tri slučaja bio zadovoljan s „90 posto“: 90 posto njih je završilo fakultete i uspjeli su u životu, nakon 40 godina Bajlo ih je prepoznao najmanje 90 posto, a došlo ih je, s raznih strana svijeta, pa čak i iz Zadra – također 90 posto.

- Sretan sam i ponosan što su se okupili, a najzadovoljniji sam time što znam da sam im dosta toga dao, ali oni su i meni i Jadranu dali sebe, kaže Bajlo.

A onda redom kreće rešetati imena „strah i trepet generacije“: Danijel i Bernard Kotlar, Mišo Marlais, Robert Šerer, Rajko Jukić, Leo Kvarantan, Mladen Antišin, Boris Baraba, Ivan Jončić, Lola Jurin, Vanja Maričić, Đelo Župan, braća Volarević, Dino Babačić, Zdravko Smoljan, Mato i Ivica Kačan, Jugo Troskot, Đorđe Šušberić...

Na platou Veslačkog doma za to su se vrijeme Danijel Kotlar i Rajko Jukić prisjećali svog srebra s prvenstva Jugoslavije u dvojcu.

-Ma, nije to bilo kao danas da veslaš samo jednu disciplinu. U dvojcu smo bili srebrni, ali smo nas dvojica vozili i četverac, govori Kotlar.

Među jadranašima koji su se nakon 40 godina prisjetili svoje mladosti posebno su se istakli Mišo Marlais – čovjek živi i radi u Londonu – te Robert Šerer koji je u Jazine stigao iz Njemačke.

-Neobično mi je sve ovo, ali sam sretan što sam tu. Na godišnjem sam i poklopilo se, malo su mi organizatori išli na ruku i „uskladili“ smo datume. Veslam li? Kako ne, mislim da jedini od svih imam svoj, obiteljski četverac: veslanje treniraju oba moja sina i kćerka. Moralo je tako biti, rekao je Marlais.

Subotnja se večer rastegla, jedino što nije podsjećalo na kraj 70-ih bilo je neizbježno selfie snimanje. Valjda će se lakše prepoznati kada se ponovno okupe, 50 godina nakon što su „sijali strah i trepet“.

Tekst: P.O. / SD

Podijeli na Facebook