Napustio nas je velikan Veslačkog kluba Jadran, barba Mato Marlais, počasni predsjednik Jadrana i čovjek čiji je doprinos razvoju Jadrana nemjerljiv u proteklih 50 godina, a pogotovo u razdoblju dok je bio predsjednik, od 1973. do 1981. godine, kada je izgrađen novi Veslački dom.
Mato Marlais rodio se 1933. u mjestu Ponikve na Pelješcu. Sa 11 godina odlazi u Dubrovnik gdje završava pomorsku školu, a potom i pomorski fakultet u Rijeci. Godine 1953. započinje pomorsku karijeru u tadašnjoj Jugoliniji, a kad se osnovala Tankerska Plovidba u Zadru 1955. postaje jedan od prvih zaposlenika gdje je i dočekao mirovinu 1998. godine. Bio je pomorski kapetan do 1965. kada je prebačen u komercijalni sektor, a poslije i u upravni odbor.
Tankerska plovidba, na čelu s Ivanom Pašom, pomagala je tada rad Veslačkog kluba Jadran, a sam Mato Marlais, došavši tako u veslanje, zavolio je i Jadran kao klub. Prvi puta izabran je u Upravni odbor Jadrana 1970. godine.
U jednom teškom razdoblju za Jadran, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je zbog izgradnje prometnice srušen Jadranov dom, klub je bio prisiljen djelovati u skromnoj baraci u neodgovarajućim uvjetima. Tada na čelo kluba dolazi Mato Marlais, dovodi za trenera Romana Bajla, što se kasnije pokazalo kao povijesni postupak, nakon čega je uslijedio stalni uspon Jadranovih veslača, posebice krajem 1981., kada je odricanjem naših sugrađana, Jadran dobio dugo očekivani suvremeni dom u kojem i danas djeluje. Najveće zasluge za završetak novog Veslačkog doma imao je upravo predsjednik Mato Marlais.
Za njegova mandata nabavljeno je više garnirura novih veslačkih brodova i druge razne opreme za trening, što je unaprijedilo trening veslača i olakšalo rad struke. Njegov sin Mišo, ostvarivao je kao junior vrhunske rezultate i dvije godine zaredom bio reprezentativac bivše Jugoslavije nastupivši, na Svjetskim prvenstvima juniora u Beogradu 1978. i Moskvi 1979.
Izgradnja Veslačkog doma i profesionalizacija rada trenera bili su prekretnica u radu Jadrana, koji od tada stalno napreduje i u masovnosti i u kvaliteti. Jadranovi veslači od tada, pored osvajanja mnogih državnih i međunarodnih natjecanja, čak su pet puta za redom sudjelovali na olimpijskim igrama, a stvaranjem hrvatske države donesene su i mnoge medalje sa svjetskih i europskih prvenstava.
Uz trenera Romana Bajla i pokojnog tajnika Čedu Škorića, temelje djelovanja suvremenog Jadrana postavio je Mato Marlais i upravo zbog tih zasluga dodijeljena mu je titula doživotnog počasnog predsjednika Veslačkog kluba Jadran.
Iako u poznim godinama, bio je član izvršnog odbora sve do 2017. godine, a njegova riječ uvijek se iznimno poštivala jer je bila glas mudrosti i razuma. Uvijek prisutan u klubu, sa zanimanjem se interesirao za klupske aktivnosti do posljednjih dana.
Adio gosparu Mato, i hvala na svemu što ste učinili za zadarsko veslanje, Veslački klub Jadran i njegove veslače!
S proslave 110 obljetnice utemeljenja Veslačkog kluba Jadran Zadar, 2018. godine
S veslačima na zadarskom Forumu, prilikom natjecanja na ergometrima, 2018. godine
Na Svjetskom prvenstvu na Bledu 1979. godine, s trenerom Romanom Bajlom i skifistom Brankom Grdovićem
Sa zlatnim juniorskim osmercem na Prvenstvu Jugoslavije u Beogradu 1979. godine
S veslačima s osvojenim odličjima nakon Prvenstva Jugoslavije u Jajcu 1978. godine
Mato Marlais, predsjednik Jadrana od 1973. do 1981. godine
Čedo Škorić, pokojni tajnik Jadrana, Mato Marlais, tadašnji predsjednik, Bruno Aras, član uprave i trener Romano Bajlo, u Zadru 1977. godine
Na jednom od klupskih Božićnih domjenaka s članovima kluba, dr. Joškom Pinjatelom i Srećkom Pedišićem
Sa odmakom vremena, sjećanja na gospodina Matu Marlaisa, kod njegovih malobrojnih suvremenika će neumitno blijediti, a kod današnje „nove generacije“ Tankerske Plovidbe će vjerojatno ostati na razini životopisnih i povijesnih izvora. Kroničara je sve manje, a time odgovornost sve veća.
Gospodin Mato Marlais imao je hrabrost preseliti sebe i svoju obitelj pedesetih godina prošlog stoljeća u tada gotovo nepoznati pomorski grad. Njegova nesebičnost i obuzetost firmom dali su veliki doprinos u smjeru današnjeg razvoja i prepoznatljivosti.
Svoju pomorsku karijeru započinje kao kadet u Rijeci na „Jugoslavenskoj Linijskoj Plovidbi“ još 1955. godine zatim iste godine prelazi u Jugoslavensku Tankersku Plovidbu (JTP) gdje završava svoj kadetski staž. 1956. postaje prvi poručnik trgovačke mornarice kojeg je osposobila JTP. Diplomirao je na Višoj Pomorskoj Školi u Rijeci sa visokim ocjenama.
1959. je u JTP-u u svojstvu drugog časnika palube, a 1961. g. Marlais postaje prvi časnik gdje se prema arhivskim zapisima iz tog vremena predstavio u svojoj službi kao osoba vrlo kompetentna i kapacitirana sa predispozicijama budućeg vrsnog pomorskog znalca. Prema riječima kapetana Ivana Marjanovića koji u službenom osvrtu progovara o njegovim karakteru; „Nemam dovoljno riječi pohvale, najbolje svjedoči da su ga svi članovi posade prilikom predlaganja za nagradu poduzeća predložili jednoglasno i kao prvog… čemu sam se i ja pridružio, jer to zaista zaslužuje.“ Temeljem odluke g. Ivana Paše, postaje zapovjednik, kapetan duge plovidbe JTP-a iste godine. Kapetan Marlais tako postaje najmlađi zapovjednik, kapetan duge plovidbe u povijesti JTP-a.
1965. godine prelazi u komercijalni sektor. Nakon što je početkom sedamdesetih obnašao rukovodeća mjesta unutar sektora te stekao vrijedna iskustva i poznanstva u zemlji i u svijetu, osnivač Jugotankera, generalni direktor, g. Paša imenuje ga za v.d. direktora u listopadu 1976. te postaje direktor komercijalnog sektora početkom 1978. godine.
Od 1981. u Alan Shipping-u, uredu JTP u Londonu, kao direktor ureda stječe vrijedna iskustva do kraja 1986.
Mato Marlais 1995. postaje savjetnik generalnog direktora. Funkciju koju praktički obnaša do umirovljenja.
Gospodin Marlais je umirovljen 30. prosinca 1998. ali je u vremenima nakon toga, pa do svojih zadnjih dana, bio rado viđen u društvu bivših i sadašnjih djelatnika Tankerske Plovidbe.
Mato Marlais – počivao u miru.
Warren Buffet: Someone's sitting in the shade today because someone planted a tree a long time ago.
|
