Tomislav Marijan Bilosnić: Molitva veslača

10. studenoga 2009. Piše: Petar Milin Foto: Zadarski list

U ovom dijelu mrtve sezone u nedostatku vijesti sa veslačkih staza vratiti ćemo se malo u povijest ''Jadrana'' koji je zakoračio u 102 godinu svoga postojanja sa prekrasnom pjesmom koju je veslačima ''Jadrana'' posvetio književnik Tomislav Marijan Bilosnić.

Prošlo je točno godinu dana od proslave 100 obljetnice utemeljenja ''Jadrana'', najstarijeg hrvatskog veslačkog kluba na Jadranskom moru i najstarijeg djelatnog sportskog društva u Zadru. Tada je u sklopu proslave izrecitirana jedna, također prekrasna, pjesma pod nazivom ''Veslačima zadarskog Jadrana'', koju je napisala i klubu posvetila pokojna Milena Rakvin - Mišlov, majka dvojice naših bivših veslača. Sada objavljujemo pjesmu Tomislava Marijana Bilosnića, našeg poznatog književnika i slikara koja nosi naziv ''Molitva veslača''.

Na kraju, citirati ćemo riječi iz novinskog feljtona: Stoljeće Veslačkog kluba "Jadran" - Zadar, autora zadarskog novinara Drage Marića, velikoga prijatelja ''Jadrana'', inače kroničara i istraživača povijesti veslanja u Zadru, kao i cjelokupnog zadarskog sporta, koji opisuje ovu pjesmu riječima: ''ovo Bilosnićevo TEBI ujedno je i Bogu i Zadru i Hrvatskoj''.

Molitva veslača

Veslajući, veslajući Tebi, ruke pružam
Nad ovim vodama što drhte
Nad teškim morem punim sunca
Što me pretvara u sol

Vesla me moja Tebi odnose
U jutro ispunjeno ljubavlju
Ljubav Ti nasred pučine ponavljam
Svojim ustima punim valova

Veslajući, radostan što mi pomažeš
Ovo je more krv moga srca
Ovo je more staza moje duše
Još uvijek modre kao čisto nebo

Veslajući, veslajući, Ti mi primaš vesla
Tako čvrsto kao sama vjera
Slobodna od svega nasred mora
Slobodna u čamcu od Tvojih dlanova
Veslajući moje su ruke već u ritmu valova

Tomislav Marijan Bilosnić

ARHIVA