POVODOM 110 OBLJETNICE UTEMELJENJA VESLAČKOG KLUBA JADRAN ZADAR

1908 - 2018.

Veslanje je zadarska tradicija, baš kao i košarka, bitno obilježje Zadrana, a Veslački klub Jadran danas je jedini baštinik tradicije organiziranog veslačkog sporta u Gradu Zadru, koja seže u 1885. godinu, a treba spomenuti da je zadarsko veslanje dalo 18 olimpijaca i dvije olimpijske medalje, što dovoljno govori samo za sebe o veličini zadarskog veslanja u proteklih stotinu i deset godina.

Obilježeno je 110 godina Jadrana, prvog hrvatskog veslačkog kluba na Jadranskom moru i najstarijeg djelatnog športskog društva u gradu Zadru. Jadranov početak je u stvari dvanaest godina ranije u veslačkom odjelu  Hrvatskog Sokola iz 1885. godine jer je on preteća Jadranu službeno uknjiženom 20. rujna 1908.
 
Od samog početka svoga djelovanja Jadran ima pionirsku ulogu u razvoju veslanja na našoj obali i na tadašnjem teritoriju Hrvatske. Kroz svoju burnu povijest klub je imao uspona i padova dijeleći sudbinu Grada Zadra u napetim događajima zadarske povijesti zadnjih stotinu godina. Jadran se iz svega uspio uzdignuti unatoč svim teškim trenucima kroz koje je prolazio u tom  razdoblju, i uz sportski, i u tome je pogledu simbol Zadra.

Pokretač i najzaslužnija osoba za ''Jadranovo'' rođenje je Konstantin Neumayer Žunjević, a prvu Jadranovu upravu činili su dr. Ivo Botteri, inž. Damjan Lučić - Roki, Kažimir Katalinić, Norbert Filaus, a prvi predsjednik je bio dr. Josip Jablanović. Pionir Jadranove veslačke struke i trener bio je znameniti stručnjak europskog ugleda Frano Dominis.

Samo četiri godine nakon utemeljenja, Jadran je pokrenuo inicijativu za osnivanjem Hrvatskog veslačkog saveza. Pokušao je to još 1914. ali ga je rat spriječio. Kako je bio okupljalište naprednih hrvatskih krugova, Jadran je gotovo od samog početka proganjan od talijanaša i talijanskih vlasti.

Provaljivano mu je u daščaru, oštećivani su brodovi, a 1920. mu je zapaljena cjelokupna imovina. Nakon rata, a posebice potpadanjem Zadra pod talijansku upravu, nastavljena su još veća proganjanja i maltretiranja i 1921. godine Jadran se preselio u Split gdje nije nastavio s djelovanjem nego je članstvo nastavilo djelovanje u Veslačkom klubu ''Gusar'', o čemu najbolje svjedoče riječi istaknutog Jadranovog člana prof. Andre Žeželja, koji kaže:

"Tako je konačno 1921. godine, pod pritiskom tuđinske osvajačke i porobljivačke politike nasilno ugašeno ovo naše odlično veslačko društvo... Njegov život ne predstavlja život jednog običnog sportskog borca, već jednog nacionalnog borca koji je pao za slobodu svoga naroda''.

U nemogućnosti djelovanja svoga kluba Jadranovi djelatnici pomogli su unaprijeđenju veslanja u Splitu i utemeljenju i stručnom vođenju šibenske Krke, gdje su u obje sredine godinama doprinosili u ostvarivanju vrhunskih rezultata.

Do obnove Jadrana došlo je tek nakon 28 godina, na mjestu gdje je danas spomenik pomorcu, izgrađen je veslački dom, a obnoviteljska skupština održana je 29. veljače 1949. godine. Prvu upravu činili su Jakov Gracin, kao predsjednik, Stanko Jelenković, kao dopredsjednik, tajnici Ante Kitarović i Čedo Škorić i članovi Ante Deković, Srećko Perović, Andrija Delfin, Petar Carić i Mirko Radečić. Struku su vodili Ante Ivić i Marko Šupuk. Brzo su uslijedili rezultatski uspjesi, a prvi naslov državnih prvaka godine 1954. osvojio je juniorski osmerac te sljedeće godine i osmerac seniorki.

Iz tih vremena sjećamo se pokojnog Čede Škorića, koji je u klubu bio gotovo sve, veslač, tajnik, trener i predsjednik. Dao je velik doprinos u pripremi i izgradnji ovoga doma. Najveća mu je zasluga što je godinama sakupljao pisanu i slikovnu građu o povijesti kluba, te samo njemu možemo zahvaliti na pohrani koju danas u klubu posjedujemo.

Pamtimo i sve naše trenere iz tog doba, pokojnog Ljubu Magaša, pokojnog Antu Ivića, Milivoja Boranića, pokojnog Tonka Lovrovića, pokojnog Gojka Matulinu, ubijenog u zadarskoj gimnaziji, pokojnog Srećka Pedišića i pokojnog profesora Leonarda Bajla.

Od osobitog je značenja godina 1965. kada su u Jadranu počela veslati karizmatična braća Josip i Romano Bajlo, koji su kvalitetom i uspjesima obilježili sljedeće desetljeće i u više navrata osvajali državna prvenstva, te ostvarivali uspjehe na međunarodnom planu, te ušli u povijest kao prvi Jadranovi veslači koji su nastupili na olimpijskim igrama. Njihovi uspjesi bili bi još veći da se već 1969. godine nije srušila Jadranova zgrada zbog izgradnje prometnice i sljedećih jedanaest godina klub je djelovao u baraci.

Kad su braća Bajlo 1975. godine prestala sa veslanjem, tadašnji predsjednik Jadrana gospodin Mato Marlais, koji je donedavno bio član Izvršnog odbora, učinio je povijesni postupak dovođenjem za trenera Romana Bajla, nakon čega je uslijedio stalni uspon Jadranovih veslača.

Krajem 1981. godine, odricanjem i samodoprinosom naših sugrađana, Jadran je dobio suvremeni dom u kojem i danas djeluje. Tada su, prilikom useljenja u novi Veslački dom članovi Jadrana izvisili skromni transparent na kojem je pisalo ''Hvala Zadrani!''. U sljedećih četrdeset godina veslači Jadrana obilato su su uzvratili postignutim uspjesima svojim sugrađanima na iskazanom povjerenju prilikom gradnje novog Doma. Izgradnja ovog objekta i profesionalizacija rada trenera bili su prekretnica u radu Jadrana, koji od tada stalno napreduje i u masovnosti i u kvaliteti.

Jadranovi veslači od tada, pored osvajanja mnogih državnih i međunarodnih natjecanja, čak su pet puta za redom sudjelovali na olimpijskim igrama, a stvaranjem hrvatske države donesene su i mnoge medalje sa svjetskih i europskih prvenstava.

Samo od nastanka hrvatske države Jadranove posade osvojile su 98 puta naslove prvaka države, 54 druga, te 27 trećih mjesta. U osmercu seniora osvojeno je 13 naslova prvaka Hrvatske, od čega deset puta za redom. Veslači Jadrana, četiri puta za redom osvojili su naslove prvaka države u sve tri kategorije osmerca u istoj sezoni, što do sada nije uspjelo niti jednom klubu na Hrvatskom veslačkom prvenstvu.

Naš veslač Branimir Vujević je kao član reprezentativnog osmerca na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000 osvojio brončanu medalju.

Uz njega, Jadran je dao još sedam olimpijaca: Josipi i Romano Bajlo, Dario Varga, Marko Perinović, Danijel Bajlo, Marko Dragičević i Petar Milin.

Najveća zasluga za to pripada treneru Romanu Bajlu, koji je u plejadi trenera ostavio najdublji, neizbrisiv pečat kao tvorac svih Jadranovih odličja i postao simbol struke i poštena, teška rada.

Stoga je danas, Veslački klub Jadran jedan od najtrofejnijih zadarskih sportskih klubova koji u svojoj trofejnoj dvorani ima odličja sa svih važnijih međunarodnih natjecanja od Olimpijskih igara, Svjetskih prvenstava seniora i juniora, Eurospkih juniorskih prvenstava, Mediteranskih igara do nebrojeno puno domaćih naslova prvaka države u svim kategorijama i disciplinama. Zasluga je to generacija zadarskih veslača i članova kluba koji su svojim zalaganjem doprinosili klubu i pronosili ime kluba i Grada Zadra po čitavom svijetu.

Struku je uvijek pratila i sjajna Uprava kluba, koja se uvijek trudila veslačima osigurati uvjete za treninge i natjecanja.

Za svoje djelovanje Jadran je dobio mnoga priznanja, među njima i tri Nagrade Grada Zadra, Trofej Hrvatskog olimpijskog odbora, te najvišu državnu nagrada iz sporta ''Franjo Bučar'' 1998. nešto čime se posebno ponosimo.
Jadran se također ponosi djelovanjem za vrijeme Domovinskog rata, a za kojega se ni jednog trenutka nije prestalo s treninzima iako je prijetila životna opasnost pa je tako sa dva raketna projektila pogođena i devastirana klupska zgrada.

Sve do sada postignuto u radu Veslačkog kluba Jadran, a koje je na diku i ponos Gradu Zadru, ostvareno je vlastitim trudom članova, a o djelima i uspjesima Jadrana u ovih 110 godina mogli bi pričati još dugo.

Možda najveći uspjeh Jadrana je taj, pored onih sportskih, da klub okuplja mladež i stvara od njih u svakome pogledu zdrave ličnosti. Vjerujemo da će to Zadrani znati cijeniti.

> Proslava 110 godina Veslačkog kluba Jadran Zadar